Istorija upotrebe
Beli slez, poznat i kao Althaea officinalis, je višegodišnja biljka koja pripada porodici slezova (Malvaceae). Ova biljka se koristi u tradicionalnoj medicini već hiljadama godina, a njeno poreklo datira iz antičke Grčke i Rima.
U antičkoj Grčkoj, beli slez se smatrao svetom biljkom, a grčki lekari poput Hipokrata i Galena koristili su ga za lečenje brojnih zdravstvenih problema. Rimljani su takođe cenili beli slez i koristili su ga za lečenje bolesti respiratornog sistema i gastrointestinalnih problema.
U srednjem veku, beli slez je postao popularan u Evropi i koristio se za lečenje rana, upala i kašlja. U Engleskoj, beli slez je bio deo mnogih “trava” koji su se koristili u tradicionalnoj medicini.
Danas se beli slez i dalje koristi u mnogim delovima sveta za lečenje različitih zdravstvenih problema. Listovi, koren i cvetovi belog sleza se koriste u čajevima, koje blagotvorno deluju na disajne puteve, kao i na probavni i urinarni sistem.
Beli slez - lekovita svojstva
Beli slez je bogat sluzima koje stvaraju zaštitni sloj na sluzokoži, smanjujući upale i iritacije. Zbog toga se beli slez često koristi u lečenju kašlja, bronhitisa, sinusitisa, upale grla i drugih respiratornih problema.
Takođe, beli slez ima i diuretičko dejstvo, što znači da pomaže u izbacivanju viška tečnosti iz organizma i smanjuje oticanje. Zbog toga se ova biljka često koristi u lečenju urinarnih infekcija i problema sa bubrezima.
Beli slez se može koristiti na različite načine. Jedan od najčešćih načina je pravljenje čaja od osušenog korena ili lista biljke. Za pripremu čaja potrebno je preliti jednu supenu kašičicu belog sleza je potrebno preliti sa 200 ml ključale vode.
Beli slez je osnovni sastav čaja deep inhale, koji možete poručiti na našoj web stranici.